Prepoznaj skrivene simptome alergija!

Prepoznaj skrivene simptome alergija!
stranica OD

Alergija može nastati bilo gdje u tijelu, pa čak i u mozgu

Alergije se javljaju češće nego što misliš i mogu nastati bilo gdje u tijelu. Iako su najčešći simptomi suzne oči, šmrcanje, osipi i problemi sa sinusima, na alergije mogu upućivati i artritis, stalna glavobolja, depresija ili upala žučnog mjehura. Saznaj što sve može potaknuti alergijske reakcije, te koliko opasne one mogu biti!

Slijede zanimljivi dijelovi iz knjige ''Alergije, prikrivena bolest'', autorice dr. Carolee Bateson-Koch, u izdanju Planetopije.

Koliko su opasne alergije?

Kad je riječ o alergijama, najteže je prepoznati ih. Navikli smo promatrati samo njihove simptome kao što su suzne oči, šmrcanje, problemi sa sinusima, osipi na koži, astma i peludna groznica.

Međutim, alergije su zapravo podmukle i češće nego što misliš. Mogu se javljati kao artritis, upala žučnog mjehura, uporna glavobolja, Crohnova bolest, depresija, psihotično ponašanje te poprimaju više od stotine drugih zdravstvenih tegoba za koje se nikad ne bi pomislilo da su alergije. Alergije nisu uzrok svih bolesti, no zato mogu sudjelovati u gotovo svakoj bolesti i imati važnu ulogu u njezinu razvoju. Tako su česte da bi, ako ti liječnik nije naveo konkretan uzrok ili simptome tvojih zdravstvenih tegoba, prvo trebao pomisliti na alergiju.

Alergije se obično ne smatraju opasnima za život. Tko je ikad umro zato što mu curi nos? Takvo nerazumijevanje problema i dalje prevladava, iako su gotovo svi čuli za anafilaksiju, jaku alergijsku reakciju od koje se umire u nekoliko minuta. Malo koja druga bolest može ubiti tom brzinom. Od anafilaksije se umire u šesnaest minuta do dva sata nakon kontakta s alergenom, neovisno o tome radi li se o pčelinjem ubodu, šaci pojedenih kikirikija ili penicilinskoj injekciji.

Alergija može nastati bilo gdje u tijelu

Nerazumijevanje je još veće kad je riječ o sporom razvoju većine alergija. Tijekom mjeseci i godina alergija može toliko oslabjeti tjelesne sustave time stvara uporište nekoj drugoj, životno opasnoj bolesti. To je tako zato što alergije, prepoznali ih mi ili ne, s vremenom slabe imunološki sustav, pa se tijelo ne može braniti od stranih uljeza i degeneracije tkiva. Najčešći način na koji alergija ubija nije anafilaktički šok nego polagani i podmukli sindrom višestrukih simptoma.

Kako prepoznati alergiju? O alergiji se može raditi svaki put kad tijelo zahvati neki upalni proces. Isti su znakovi alergije kao i upale: bol, oticanje, vrućina i crvenilo. Svaki put kad imaš alergiju, prisutan je jedan od ovih simptoma ili čak više njih. Ako je alergijska reakcija bliže koži, očita su sva četiri znaka. Primjerice, osip će izazvati oteklinu, crvenilo, osjećaj topline i bol. Katkad će se reakcija javiti dublje, gdje ima manje živčanih završetaka.

U tom slučaju tkivo može biti oteklo, crveno i toplo, a da to ni ne osjetiš. Simptomi će se mijenjati ovisno o tome gdje se reakcija javlja. Zapamti ovu slabo poznatu činjenicu: alergija može nastati bilo gdje u tijelu, pa i u mozgu. Upalni procesi obično nose nazive koji završavaju na –itis. Ako se alergijska reakcija koja izaziva upalu javi u sinusima, naziva se sinusitis, u crijevima kolitis, u zglobovima artritis, u bronhijima bronhitis, na koži dermatitis.

Što izaziva alergiju?

Alergiju uzrokuju različiti napadi na tijelo u kombinaciji s jedinstvenim genskim nasljeđem pojedine osobe te njezinim individualnim metaboličkim stanjem. Uočena je veza između tjelesnog ustroja i metaboličkog stanja s jedne strane te pojave alergijskih simptoma s druge.

Činjenica da je alergija posljedica mnogih čimbenika stvara medicinsku zbrku. Liječnici traže samo jedan uzrok i onda pokušavaju naći lijek koji će potisnuti simptome. Budući da se ne radi samo o jednom uzroku, alergijske simptome često se zanemaruje ili ih se pripisuje mentalnom ili emocionalnom stresu.

Alergije u obitelji

Nasljeđujemo sklonost alergiji, a ne samu bolest. Drugim riječima, nasljeđuje se osjetljivost na neku stranu tvar. Što je veća incidencija alergija u obitelji, to je veća sklonost potomstva da pati od alergija. Ako je jedan roditelj alergičar, opasnost da i djeca to budu kreće se od 50 do 58 posto. Ako su oba roditelja alergičari, vjerojatnost da im i djeca budu iznosi 67 do 100 posto.

Istraživanja potvrđuju kako fetus već u jedanaestom tjednu može pokazivati znakove alergije, odnosno stvaranja protutijela IgE u jetri i plućima. Budući da IgE nije pronađen u arterijskoj krvi pupčane vrpce, liječnici su zaključili da posteljica ne dopušta izravan transfer majčine krvi koja sadržava IgE prema fetusu.

Međutim, neke studije koje pokazuju da alergeni transferirani preko posteljice mogu izazvati unutarmaterničnu senzibilizaciju. Najčešće su alergije na penicilin, pšenicu, mlijeko i jaja.

Biokemijska individualnost

Svaka osoba ima jedinstveno metaboličko stanje ili ustroj. Pojedinci su genski uvjetovani tako da trebaju više hranjivih tvari za sprečavanje bolesti od ostalih. Kod drugih osoba metabolička individualnost uvjetuje reakcije na različite tvari.

Vjerojatnost da netko postane alergičar povećava se s godinama. Kako osoba stari, otpornost organizma postaje manja zbog oslabljenog imunološkog sustava, različitih stupnjeva degeneracije organa i opterećenja metabolizma, uzrokovanog dugogodišnjim akumuliranjem toksičnih tvari. I nutritivne se deficijencije povećavaju s godinama kao posljedica dugogodišnjih prehrambenih navika.

Emocionalno stresne situacije mogu smanjiti učinkovitosti imunološkog sustava. Fizički stres može povećati potrebu za hranjivim tvarima i tako nastaje nutritivna deficijencija. To dodatno opterećuje imunološki sustav zato što loša prehrana smanjuje sposobnost tijela da se obrani od bolesti. Tijelo ostaje nezaštićeno.

Kad neki organ ili tjelesni sustav više ne radi kako bi trebao, to pogađa ostale organe i sustave. Oni moraju pojačano raditi kako bi nadoknadili ono što gube zahvaćenim organom ili sustavom. Kako se malnutricija nastavlja, ti kompenzacijski organi i sustavi postaju sve opterećeniji i ne mogu optimalno funkcionirati. Kad je pogođen jedan dio tijela, to se uvijek odrazi i na druge njegove dijelove. Prema dr. med. Jamesu C. Brenemanu, autoru knjige "Osnove alergija na hranu" (Basics of Food Allergies), alergije na hranu i nepodnošenje hrane zapravo su oblici malnutricije.

Toksičko opterećenje

Učestalost i trajanje izloženosti alergenu važni su u slučaju alergije. Veća izloženost nekoj tvari izaziva brže toksičko opterećenje tijela zato što se opterećuju tjelesni mehanizmi detoksifikacije. Svake se godine okoliš onečišćuje tisućama novih kemikalija, čime se povećava izloženost različitim industrijskim onečišćivačima, pesticidima i aditivima hrani.

U Sjedinjenim Državama svaki se tjedan testira više od 6000 novih kemikalija. Od 1965. u stručnoj se literaturi pojavilo više od 7.000.000 kemijskih spojeva. Svi oni pronalaze put u ljudsko tijelo. Danas zrak, hrana i voda nisu što su bili i to stvara različite stupnjeve toksičkog opterećenja.

Negativne reakcije na lijekove

U Sjedinjenim Državama se svake godine prosječno javlja 140.000 negativnih reakcija na lijekove koje rezultiraju smrću. Reakcije na lijekove podrobno su dokumentirane, no informacije o njima se ne šire. Penicilin je lijek koji najčešće izaziva alergijske reakcije. Odmah nakon njega je Aspirin. Lijekovi neposredno pridonose alergijama time što smanjuju funkciju jetre, povećavaju kemijsko opterećenje i uništavaju enzimske sustave.

Među ostalim lijekovima koji izazivaju alergijske reakcije jesu:

  • antituberkulotici
  • antiaritmici
  • antikonvulzanti
  • antipsihotici
  • antiserumi i cjepiva
  • lijekovi protiv visokog tlaka
  • teški metali (uključujući zlato)
  • sedativi-hipnotici (barbiturati)
  • sulfonamidi

Gotova hrana za bebe

Ako se bebe hrani gotovom hranom, one češće pate od alergija. Dr. Breneman navodi: 'Najveća incidencija doživotne alergije na mlijeko prisutna je upravo u te ijatrogeno uvjetovane skupine. Pridjev 'ijatrogen' znači 'koji je nastao liječenjem', u ovom slučaju vjerojatno propisivanjem gotove hrane od kravljeg mlijeka.

Kronične infekcije

Kronične latentne infekcije poput bakterijskih, virusnih, gljivičnih ili parazitskih znatno povećavaju alergijske simptome. Višegodišnja infektivna bolest izaziva promjene u tijelu koje omogućavaju pojavu alergije. Zbog oštećenja tkiva i imunološkog sustava iscrpljenog dodatnim radom, tijelo će spremnije reagirati na alergijske podražaje. Primjerice, nakon ospica ili upale pluća vrlo se lako može pojaviti astma.

Nadalje, zbog infekcije stijenki debelog crijeva, može početi propuštati čestice neprobavljene hrane, što također uzrokuje alergijske simptome. Tijekom dugotrajnije bolesti u tijelu nastaju biokemijske promjene zbog kojih se smanjuje otpornost na alergijske podražaje. Toksini koje stvara gljivica Candida albicans imaju glavni utjecaj na pojavu alergija. U te toksine spadaju acetaldehid, ugljični monoksid, alkohol, steroidne tvari i gotovo stotinu drugih još neidentificiranih tvari.

Općenito govoreći, što je izloženost nekoj tvari veća, to je veća incidencija alergije. Dr. Theron G. Randolph, pionir na području zdravstvene ekologije, otkrio je da se osjetljivost pojedinca može pojaviti ili nestati, ovisno o tome koliko je on često izložen određenoj hrani ili tvari. Dr. Randolph procjenjuje da na svaku alergiju koju prepoznamo dolaze još dvije skrivene alergije.

I stres utječe na pojavu alergije

Stres bilo kojeg oblika, emocionalan, kemijski ili okolišni, može pridonijeti stvaranju alergijskih simptoma. Svaki stres koji pojedinac ne može prevladati dovodi do adaptivnih fizičkih i mentalnih promjena. Danas se mentalni stres često pripisuje kemikalijama iz okoliša kao što su toksini u slučaju infekcije kandidom i toksini iz hrane, a pripisuje se i elektromagnetskom onečišćenju koje pojedinac prije nije zamjećivao.

Pripazi na zubne plombe

Kod zubnih se plombi koristi živa, komponenta srebrnog amalgama. Živa je visoko toksična za živce i imunološki sustav. Ta je toksičnost u prošlosti dokumentirana kao sindrom ludog klobučara zato što su klobučari mentalno obolijevali od žive kojom su se koristili u proizvodnji šešira. Živa iz zubnih plombi tijekom godina počne curiti. Usto stvara u ustima toksičnu živinu paru. Bakterije i gljivice iz usta mogu živu pretvoriti u još toksičniji spoj pod nazivom metil-živa. Živa je jedan od mnogih toksina koji mogu povećati kemijsko opterećenje tijela blokirajući enzime i rezultirajući degenerativnim bolestima, uključujući alergije.

Hrana je glavni potencijalni alergen

Stalno konzumiranje određene hrane također potiče alergije zato što se iscrpljuju enzimski sustavi. Većina ljudi jede samo nekoliko namirnica, obično one koje najviše vole. Prosječno se radi otprilike o petnaest namirnica, a razlikuje se samo način njihove pripreme. Ako netko osobito voli krumpir, jest će ga često i to kao pečeni krumpir, pomfrit, restani krumpir ili čips. Govedina se može jesti kao odrezak, hamburger ili gulaš.

Svakodnevno prejedanje različitim namirnicama opterećuje enzimske sustave, koji te namirnice obrađuju. Ako namirnica spada u hranu koja izaziva alergije, sposobnost tijela da se s njome nosi bitno je smanjena. Hrana je čovjekov glavni potencijalni alergen ili adiktans (adictant). To je zato što jedemo svaki dan. S obzirom na pojedenu količinu, hrana tijelu pruža stalnu stimulaciju.

  • Trenutno nema komentara