Kako se boriti s napadajem straha?


stranica OD

Naši čitatelji Ivan i Sandra obratili su nam se zbog javljanja napada panike

Čitatelj Ivan obratio nam se zbog čestog javljanja osjećaja iracionalnog straha, a čitateljica Sandra pati od socijalne fobije i poteškoća kod uklapanja u društvo. Ako si duže vrijeme tjeskobna  pokušaj pronaći pravi uzok svojim frustracijama i promijeniti fokus misli, savjetuje psihoterapeutkinja prof. Mara Orehovec

Želim se osloboditi straha...

Naš čitatelj Ivan veći dio dana provede brinući se i strahujući da će se nekome iz njegove bliske okoline nešto loše dogoditi. Kako se osloboditi straha, pitao je psihoterapeutkinju prof. Maru Orehovec.

'Znam da se ne bih trebao brinuti i to kažem sam sebi, ali svako malo se vrati misao da će se nekom od mojih bliskih prijatelja ili rodbine dogoditi nešto loše.  Molio bih za neki savjet, prijedlog vježbe, knjige ili slične metode koja bi me mogla osloboditi tih strahova'.

Također, čitateljica Sandra ima sličan problem sa socijalnom fobijom i ne može se opustiti u društvu prijatelja svog partnera niti započeti bilo kakav razgovor s nepoznatim osobama.

'Imam problem s uklapanjem u dečkovo društvo. Ne mogu se potpuno opustiti, ne mogu započeti konverzaciju niti se uklopiti u njihovu, koja je uglavnom bazirana na zajedničkim sjećanjima, uspomenama i osobama koje ne poznajem. Imam strah od diskriminacije, osuđivanja i kritike. Mislim da je to postalo problem kada sam počela osjećati pritisak da mu to smeta i da meni ne ide. Pri svakom okupljanju dobijem napadaje znojenja i nelagode, a da ne govorimo koliko me je uopće teško nagovoriti na druženje zato što mi mozak odmah šalje negaciju. Kako si mogu pomoći?', pitala je Sandra.

Odgovor na pitanje čitatelja Ivana

Strah koji se pojavio je neugodna pojava koja te upozorava na jedan od simptoma anksioznosti. Radi se o iracionalnom strahu, tjeskobi, subjektivnom osjećaju da bi se nešto moglo dogoditi. Vjerojatno si neko vrijeme bio izložen stresu ili nekoj frustraciji i tvoja podsvijest te pokušava upozoriti da moraš obratiti pažnju na svoje mentalno zdravlje. Pokušaj pronaći pravi uzrok frustracija, reagiraj kako bi smanjio utjecaj na sebe i svjesno se suprotstavio osjećaju tjeskobe.

U svakom tom trenutku znaj da je to iracionalan strah, imenuj sebi prave uzroke, promijeni fokus svojih misli i ustraj. Znam da je lako to napisati, a jako teško provesti u stvarnost. Zato ću i tebi preporučiti da potražiš stručnu pomoć psihoterapeuta. Čitanjem knjiga dobit ćeš informacije o anksioznosti i razvoju iracionalnih strahova, ali nažalost to nije dovoljno da se riješiš straha. Pokušaj reagirati sada kad problem nije još prevelik.

Socijalna fobija

Odgovor na pitanje čitateljice Sandre

Mogu zaključiti da se radi o socijalnoj povučenosti sa simptomima nelagode, znojenja, odnosno psihosomatikom. Ovakva stanja se mogu zaustaviti ili smanjiti na minimum. Dio mladenaštva i razvoja provela si izvan Hrvatske i sada si u okolini koja još nije posve usklađena s tvojim očekivanjma i navikama.

Imaš potrebu sama upoznavati ljude što znači da želiš od početka uspostaviti svoje društvene odnose i to je posve prirodno. Svjesno si prihvatila novu socijalnu okolinu i dobro funkcioniraš, nesvjesno još uvijek se usklađuješ, tražiš svoju osobnu ravnotežu i u tome imaš poteškoće koje su se manifestirale kao opisani simptomi.

U društvu dečka pokazuju se siptomi anksioznosti. Socijalna povučenost i socijalna fobija obično podrazumijeva subjektivnu potresenost i poremećaj socijalnih odnosa uzrokovan anksioznošću.

Potrebno je razjasniti uzroke tvoje anksioznosti, razumjeti što ti se događa i započeti s kontrolom anksioznosti, eliminacijom fobičnog izbjegavanja, povećavanjem socijalne i profesionalne učinkovitosti, a time i kvalitete života.

Tvoj osjećaj straha od diskriminacije i osuđivanja samo je iracionalan strah koji te uvodi u nove neugodnosti. Preporučam ti da se obratiš psihoterapeutu jer ti je potreban kontinuirani stručni tretman i vjerujem da ćeš brzo riješiti problem.

  • Dominik123hryg
    04. 04. 2013. u 16:26
    Pozdrav.
    Evo ovako ja imam 20 godina i imam isti problem sa strahom, al još točno neznam kojim strahom :D kad padnem u taj strah počne mi se vrtit i i imam visok tlak, i počnem se sav trest i onda me počne hvatat panika i tako svako malo, i nakon tjedan dana mi se isto to počelo dešavati i onda sam se bi reko treba mi šetnja na friškom zraku i to ponoči i tako sam se otišao šetati sa mamom vani i skroz sam se opustio, tako da je šetnja na friškom zraku za mene najbolji ljek, stim da ja pijem normabel od 2 i 5 miligrama. Al to se sve dešava u najoš glavi to treba izbacit iz glave pričat s neki kad ste pod panikom šetat na friškom zraku i ne razmišljati o glupostima. Eto to je moj savjet za riješenje tog problema, probajte pomaže, evo imam fej pa ako ima kakvih pitanja neka me doda i pita bilo kaj vezano za taj strah ;)
    https://www.facebook.com/dcolak1
  • petra001
    14. 03. 2012. u 14:21
    Hvala cure dosta ste mi pomogle...:)
    Uopce mi se ne ide kod njih,jer imam osjecaj da me ne vole,jer nisam kod njih bila pola godine,tak da me decko ni sad ne moze kod njh natjerati,ne znam zasto mi je to stalno u glavi da ne idem k njima...Za Bozic nisam bila,jer sam radila nocne smjene po 12sati,i kad me je pitao da idem nisam htjela,sam je isao pa mislim da se zbog toga ljute...Kazem nisam s njima u nikakvom kontaktu,jer mi nikako ne pasu.On normalno ide tamo,ali ja ne...Previse se je petljala u nasu vezu dok smo zivjeli u kuci do njih i njezin sincic ovo,njezin sincic ono...Sve samo ona zna,uvjek se pravi pametna i ja nisam vise mogla i otisli smo od njih i sad imamo svoj mir.Vjerojatno mi se zbog svega toga zamjerila...
    Jos jedanput vam hvala na pomoci...Pogotovo Petrinji33 sto suosjecas sa mnom...:)
    Pozdrav!:)<3
  • smokvica
    13. 03. 2012. u 19:33
    drage moje ja sam u braku 12god i jos uvijek imam taj nekakav strah od njegovih ali nije toliko vise neugodan to je stvarno normalno jer zelimo ostaviti dobar dojam a cini nam se da smo pod povecalom i tako se mi neviste uvik borimo sa njihovom nesigurnoscu i ljubomorom sto smo im "otele" sinove :) ali ako osjecate tako jake strahove bilo bi dobro da se obratite psihologu imate u obteljskom centru pri caritasu u svakom vecem gradu besplaatnu pomoc....a sto se tice pudlice to je dobar pocetak a kad se rodi prvi bebac nas vise niko ni ne primjecuje :)))....sretno cure