Vjerujem da i tebe, kao i mene, često preplavi težina patnje i stradanja koja postoji u svijetu, Ovaj mali, i po mnogo čemu čarobni planet ponekad odaje dojam zgusnute energije patnje, ponavljanja povijesnih zabluda i propusta i nevjerojatne bešćutnosti i nedostatka suosjećanja često upakiranog u 'dušebrižnost' i slično
Ponekad se kao jedinka osjećamo toliko sitno, nebitno i već na mnogo načina izmrcvareno svime i svačim da ne vidimo smisla i ne pomišljamo da ono što radimo može činiti razliku. I sama upadam u takva raspoloženja, ponekad. No, češće mi se ipak događa i iz mene i kroz mene prolazi snaga, strast i osjećaj smisla koji me uvjeri da ono što radim, ono na što usmjeravam pozornost i odluke koje svakodnevno donosim imaju utjecaj na okolinu u kojoj živim.
Ne smijemo prestati djelovati
Bez obzira na neupitno postojanje patnje u svijetu ne smijemo prestajati djelovati. Moramo obratiti pozornost na ono što se događa oko nas, tu u najbližoj okolini. Ne smijemo odmahnuti rukom i ponašati se kao da se nas to ne dotiče. Ovaj mali kutak svijeta u kojem živimo neupitno je toliko lijep i poseban ne samo nama koji ovdje živimo, potvrđeno je to od mnogih koji su imali priliku posjetiti ga. Na tako malom prostoru, toliko raznolikosti i ljepote u okolišu rijetko se, ako i uopće nađe u svijetu. Ne bi li to i na svim razinama našeg postojanja trebalo i biti i ostati?
Kada nas je već priroda, univerzum, Bog (kako već tko naziva onu višu silu koja je neupitna u našem postojanju) obdarila takvom ljepotom u raznim oblicima u našem malom okruženju, nije li to poruka kako trebamo živjeti?
Kako bi to izgledalo kad bi ovaj kutak bio samo ravnica? Da li bismo postojali da je ovaj kutak samo more (koliko god da prelijepo bilo) ili samo jezero sa slapom, ili samo goli otoci? Kada se izdvoji svaki dio kutka Planeta u kojem živimo, on, takav izdvojen u potpunosti gubi svoju ljepotu i posebnost, manje više postaje surov i siromašan, neprivlačan. Tek kada su raznolikosti sve na na okupu onda ljepota zaustavlja dah, čini to sve skupa onim posebnim doživljajem.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu
I nama, različitima, pruža mogućnost da se i po tome razlikujemo, pa netko voli više more, netko planinu, netko opjevava ravnicu, a netko se ne da sa svog najdražeg brežuljka. I tako je u svim drugim aspektima našeg življenja, raznolikost nam je važna u prehranjivanju, u komunikaciji, u kulturi, u društvu, pa i onda kada je do kraja ne možemo razumjeti moramo je prihvaćati i poštivati. Zašto? Zato što je oblik Života samog, a Život je veličanstven i poseban u svim svojim pojavnostima i zaslužuje zahvalnost, poštivanje, uvažavanje i suosjećanje.
Ovaj mali kutak našeg planeta naša je odgovornost. Na nama je da ga oblikujemo, na nama je da ga sačuvamo, u svoj njegovoj raznolikosti, svim pojavnostima jer ćemo samo tako sačuvati njegovu ljepotu. I svoje dostojanstvo. Gandhi je još davno rekao: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.
A ja bih dodala, manjina je bitna, ona je oduvijek mijenjala svijet na bolje. (I prije nego je David pobijedio Golijata).
Ostale kolumne Jadranke Boban Pejić pročitaj ovdje.
