Ako si ikada putovala u proljeće i naišla na prostrana polja obojena intenzivno žutom bojom, ona te zasigurno nisu ostavila ravnodušnom. Radi se cvjetanju uljane repice, jedne od najstarijih uljarica koja ima zanimljivu 'životnu“ priču' jer je od industrijskog maziva postalo kvalitetna i cijenjena namirnica
Od industrijskog maziva do kvalitetne namirnice
Uljana repica originalno potječe s područja Mediterana i Sjeverne Europe, a botanički pripada porodici krstašica, zajedno s kupusom, keljom, cvjetačom i korabicom. Kroz povijest se koristila u ograničenim količinama, posebno u industrijske svrhe, zbog visokog sadržaja toksične eruka kiseline te zbog sadržaja glukozinolata koji su ulju repice davali nepoželjno gorak okus. Kanadski znanstvenici su 1976. godine, putem tradicionalnog križanja vrsta, dobili kultivar pogodan za konzumaciju. Dobiveni kultivar nazvan je 'canola' i umjesto dotadašnjih 40 posto eruka kiseline, sadržavao je najviše 2 posto eruka kiseline i imao je mali udio glukozinolata.
U Europi je danas rasprostanjena uljana repica s udjelom eruka kiseline koji ne prelazi 5 posto. Smatra se vrlo važnom uljaricom koja zauzima čak treće mjesto po količini proizvodnje, odmah iza palminog i sojinog ulja. Osim za proizvodnju ulja, uljana repica jedna je od najčešćih sirovina za dobivanje biodizela. Zanimljiv podatak je i činjenica da se repičino ulje koristi kao insekticid u ekološkoj proizvodnji hrane.
Sličnosti i razlike s maslinovim uljem
Ulje repice može se pohvaliti niskim udjelom zasićenih masnih kiselina koji iznosi otprilike 7 posto te visokim udjelom nezasićenih masnih kiselina. Značajan je izvor jednostruko nezasićene oleinske kiseline. Naime, oleinska kiselina je jedan od glavnih aduta maslinovog ulja, a sadržaj oleinske masne u repičinom ulju usporediv je s udjelom kojeg nalazimo u maslinovom. Dodatna prednost repičinog ulja je i sadržaj alfa-linolenske masne kiseline (ALA) koja pripada skupini blagotvornih omega-3 masnih kiselina.
Usporedbe radi, repičino ulje sadrži 8 puta više ALA od maslinovog ulja. Repica se smatra poželjnim izvorom masti jer zamjena zasićenih masti u prehrani nezasićenim mastima doprinosi održavanju normalne razine kolesterola u krvi. Repičino ulje iznimno je bogato vitaminom E koji u organizmu djeluje kao antioksidans. Zbog izvrsne stabilnosti na visokim temperaturama, repičino ulje je pogodno za pečenje, prženje čak i u fritezi, kuhanje, a može se dodavati i u hladna jela poput salata.
Čuvar srca i krvnih žila
Studija objavljena 2010. godine u časopisu Pharmacological Research pokazala je kako zamjenom svakih 5 posto zasićenih masti s oleinskom masnom kiselinom u prehrani možemo smanjiti rizik od bolesti srca i krvnih žila između 20 i 40 posto. Primjećen učinak pripisuje se smanjenju 'lošeg' LDL kolesterola, vjerojatno zbog povoljnog sadržaja masnih kiselina i antioksidansa koji u organizmu djeluju sinergijski.
Iako za sada nisu pronađeni značajniji dokazi, repičino ulje se istražuje i zbog potencijalnog pozitivnog učinka na razinu HDL kolesterola i triglicerida. Također, zbog visokog udjela jednostruko nezasićenih masnih kiselina pretpostavlja se kako repičino ulje može spriječiti oksidaciju lipoproteina (kolesterola) koja se dovodi u vezu s aterosklerozom i bolestima krvnih žila. Repičino ulje istražuje se i zbog potencijalnog povoljnog utjecaja na imunitet, no rezultati su trenutno dvosmisleni. Hipoteza da unos repičinog ulja može pomoći u mršavljenju vrlo je intrigantna, a nedavno objavljene studije koje povezuju unos repičinog ulja i smanjenje rizika od karcinoma se za sada smatraju vrlo provokativnim.
Zbog iznimno povoljnih nutritivnih karakteristika možemo očekivati sve veći uspon repičinog ulja na tržištu. Zbog dvostruko nižeg udjela zasićenih masnih kiselina od maslinovog ulja i značajno višeg udjela omega-3 masnih kiselina, u budućnosti je sve izglednija prevlast repičinog ulja u odnosu na maslinovo na tržišnoj utakmici.
Više o prednostima kokosova ulja doznaj ovdje.
