Pokret ''Gerilsko vrtlarenje'' osmišljen u Londonu 70-ih godina proširio se diljem svijeta pa tako ulični vrtlari djeluju i u Hrvatskoj. Ne sade na održavanim gradskim površinama, već ondje gdje ne raste ništa osim korova. Slično toj ideji, Andreja Čoh odlučila je šljunak i pijesak na krovu svoje zagrebačke stambene zgrade zamijeniti organskim vrtom prepunim zelenila i povrća
Uzgoj hrane na zelenim gradskim prostorima
Javni gradski zeleni prostori često se svugdje u svijetu koriste za parkove i šetnice, no kao da je odnedavno svima jasno da se mogu iskoristiti za puno smislenije sadržaje – vrtove i sadnice. Projekt poput 'Urbanih vrtova' potaknuo je mnoge da se aktivnije uključe u kreativnije popunjavanje zelenila novim sadržajima i proizvodnju vlastite hrane. Jednako tako je i pokret 'Gerilsko vrtlarenje' vrlo brzo pronašao svoje sljedbenike u SAD-u, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, pa tako i u Hrvatskoj.
''Guerilla gardening ili Gerilsko vrtlarenje je pokret nastao sedamdesetih godina te je u današnje vrijeme poprimio globalne razmjere. Njihove aktivnosti diljem svijeta mogu se pratiti putem bloga www.guerillagardening.org čiji je začetnik i strastveni gerila vrtlar Richard Reynolds napisao knjigu na temu 'O gerilskom vrtlarstvu: priručnik za vrtlarstvo bez granica'. Svatko može postati zeleni ratnik asfalta - sve što je za to potrebno jest napušteno gradsko zemljište, lopata i šaka sjemena. Sadnjom jestivih biljaka, gerila vrtlari pokušavaju inspirirati i educirati građane o mogućnostima i dobrobiti uzgajanja hrane u gradovima'', pojašnjava Andreja Čoh koja ujedno sama uređuje predivan eko vrt na krovu stambene zgrade u Zagrebu.
Bosiljak, ružmarin, blitva, rotkvica...
U početku je Andreja na krovu zgrade u kojoj živi uzgajala isključivo začinsko bilje – bosiljak, kadulju, melisu, mentu, vlasac, ružmarin, limunsku travu i cvijeće. Kako je njezin entuzijazam rastao, tako su se povećavale i gredice pa se sada u 'jestivoj džungli' mogu pronaći – brokula, grah, paprika, patlidžan, krastavac, radič, blitva, rikola, poriluk, češnjak, luk, rotkvica, grašak, kukuruz, tikva te drugo ukusno povrće. ''U vrtu najviše uzgajam lisnato povrće - špinat, salatu, blitvu ili kineski kupus, povrće koje je idealno za uzgoj u jesenskom i proljetnom periodu kada su niže temperature i nije potrebno dodatno zalijevanje'', rekla nam je Andreja.
Ideja za njezin vrt na krovu nastala je spontano prije šest godina budući da su tamo svi elementi potrebni za uzgoj biljaka već bili prisutni. ''Na krovu se već nalazila zemlja (pijesak i šljunak) u sloju od nekih 30 cm, a njezina je primarna svrha bila izolacija krovišta. Zid od dimnjaka duž sjeverne strane štiti biljke od jakog naleta vjetra koji je za mnoge povrtnice poguban. Zapravo, kada smo uveli vodu sve što se trebalo napraviti jest posijati prvo sjeme.''
Moguće je usred grada saditi organsko povrće
U vrtu joj najviše pomaže znanje koje je prikupila iz praktičnog iskustva tijekom godina. ''Svoja opažanja zapisujem u 'vrtlarski dnevnik', odnosno u bilježnicu u koju zapisujem vrijedne informacije koje mi pomažu da uzgojim zdravu i snažnu biljku. Primjerice, ukazuju mi gdje trebam posaditi zelje ili grah, što je važno kada je u pitanju plodored. Inače, to je sustav u kojemu se različite povrtne kulture izmjenjuju na istoj površini u određenom vremenskom razdoblju. Njime se zapravo njeguje bioraznolikost u vrtu.''
Andreja za svoje zelenilo koristi isključivo tehnike organskog uzgoja jer, tvrdi, kada je krenula s vrtlarenjem nije joj imalo smisla koristiti konvencionalne tehnike koje uključuju umjetna gnojiva i kemijske preparate protiv nametnika i korova, a i stoga što je nutritivna i zdravstvena kvaliteta takvog povrća vrlo niska. ''Pojam 'tehnike organskog uzgoja' podrazumijeva širok spektar prirodnih metoda vrtlarenja čiji je cilj uspostaviti uravnoteženi okoliš za sva bića unutar takvog ekosustava. Da bi se to postiglo, potrebno je puno znanja i dovoljno praktičnog iskustva. Trenutačno učim o tlu i postavljanju uvjeta za stvaranje humusnog pokrova koji je neizmjerno važan ako se želi uzgojiti zdrava i snažna biljka.''
Kako prepoznati zdravu sadnicu?
Sva svoja saznanja, pokušaje i promašaje Andreja objavljuje na blogu Urbana vrtlarka koji je ujedno svojevrsni online vrtlarski dnevnik za sve koji žele uzgajati svoju hranu ili barem naučiti osnove organske proizvodnje. ''Često vodim radionice za početnike vrtlare kako bih im olakšala početni period lutanja kroz bezbroj informacija bez praktičnog iskustva. Učimo od samog početka o tome kako prepoznati zdravu sadnicu, posijati sjeme ili napraviti mali mini staklenik. Cilj mi je motivirati polaznike da se upute u vrtlarsku pustolovinu jer još nisam naišla na nekoga tko je to požalio.''
Priroda ima odgovor na sve
Tako je i za sve početnike vrtlare otkrila jedan trik: ''Da bi se biljka razvila i dala plodove, važno je prilikom kupnje pripaziti da izaberemo jake i zdrave sadnice koje će biti dovoljno snažne da se prilagode uvjetima u novom okruženju. Zato treba izbjegavati biljke sa žutim listovima, a posebno je važno dobro provjeriti da slučajno nisu bolesne ili napadnute nametnicima.''
''Najviše me veseli kada idem u posjet drugim urbanim vrtlarima i njihovim 'balkonskim vrtovima' te vrlo rado razmjenjujemo vlastita iskustva. Svaki vrt je ekosustav za sebe i pokazuje nam kako Priroda ima odgovor na različite scenarije. Svaka radnja koju radimo iz ljubavi ispunjava nas zadovoljstvom i srećom. To bih mogla reći i za sebe kada sam u vrtu i obavljam uobičajene vrtlarske poslove – plijevljenje, sijanje, berba plodova i druge aktivnosti. Bilo da sam u vrtu 20 minuta ili 5 sati, jednako uživam. Jedina razlika je da nakon cjelodnevnog vrtlarenja ranije legnem navečer u krevet'', zaključila je.
Andreja sve koji su zainteresirani i žele uzgojiti vlastito povrće poziva da joj se pridruže u subotu 4. listopada na radionici 'Jestivi balkon - kako uzgojiti lisnato povrće u mini stakleniku'. Sve informacije vezane za radionicu možeš saznati ovdje, a Andreju možeš kontaktirati putem njezine Facebook stranice.
Više o gerilskom vrtlarenju potraži na portalu Budi.IN.
