Znanstvenik Albert Einstein svojedobno je izjavio: "Nestanu li pčele sa planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života." Bez pčela, nema oprašivanja, ne bi bilo plodova, hrane pa ni ljudi.
Na Zemlji se samo oko 10 posto biljaka cvjetnica</span> oprašuje vjetrom, dok 90 posto oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo pčele.
Pčele u ekosustavu imaju vjerojatno jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med, također doprinose ekosustavu na način da oprašuju biljke. Svi dobro znamo da bez oprašivanja biljaka ne njihovih plodova, pa tako ni hrane za ljude i životinje.
Dvadeset tisuća vrsta pčela
Drevni narodi su duboko shvaćali ulogu pčele u prirodi. Spominjanje pčela seže još u davna vremena neolitika kada su naši preci na zidovima pećina, osim životinja, crtali i pčele. Američki Indijanci su još prije šest tisuća godina koristili med kao lijek i jelo. Tu su još i faraoni, te rimski vladari na čijim su grobnicama redovito bile naslikane pčele. Tu sitnu posvećenu životinju, iznimne inteligencije, štovali su mnogi narodi i vjerojatno odatle potječe izreka da "pčele umiru, a ne ugibaju". Pretpostavlja se da pčele žive na planeti Zemlji oko 110 milijuna godina, a danas raspoznajemo oko 20 tisuća vrsta.
Mogu naučiti brojati do pet
Osim što igra ulogu glavnog oprašivača, pčelu se može nazvati i čudom prirode, a njenom načinu života i inteligenciji se možemo diviti. Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor, te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice. Pri tome je bitno naglasiti da kod izgradnje košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna cjelina. Nema nesuglasica ili svađa. Primjer savršene obitelji. Ugledni znanstvenik ih je također uspio izdresirati da odlaze na hranjenje u određeno doba dana, te da nauče brojati do pet.
Izvrsni tragači
Kada lete u mraku, pčele su u mogućnosti lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi, te svih ostalih bitnih informacija. Pri tom zadatku ključne su dvije antene na njenom tijelu koje sadrže tri tisuće senzora. U divljini razlikuju oko 130 različitih mirisa, a točnost pogađanja je izvanredna. Primjerice, pas tragač posjeduje točnost pogađanja mirisa od 71 posto, za što mu je potrebno oko tri mjeseca treninga, dok pčela posjeduje točnost od 98 posto, nakon samo 10 minuta dresure, bez obzira na ometajuće mirise u blizini kao što su: motorno ulje, losioni itd. Stoga se razmišlja i o primjeni pčela u otkrivanju narkotika ili eksploziva.
Pčelinji proizvodi kao lijek
Otac medicine Hipokrat, smatrao je da su med, zrak i voda lijek za sve ljudske tegobe. Iz vremena u kojem je živio javljaju se prvi pisani tragovi o primjeni pčelinjih proizvoda i pčelinjeg otrova u medicinske svrhe. Danas se taj način liječenja naziva apiterapija. Apiterapija koristi pčelinje proizvode kao što su polen, vosak, med i pčelinji otrov, kako bi došlo do izlječenja određene bolesti. Apiterapija se pokazala uspješnom kod liječenja kašlja, predmenstrualnog sindroma, herpesa, visokog kolesterola i prehlade, a vjeruje se da je uspješna i kod osteoartritisa, alergija i multiple skleroze.
Ustanovljeno je da se med i ostali pčelinji proizvodi, posebice propolis uspješni u borbi protiv virusa i bakterija. Jedna srodna grana apiterapije naziva se apipunktura i koristi se u Kini, a i u svijetu već tisućama godina. Pri tome se koristi pčelinji otrov, ubodom igle ili ubodom pčele. Tako se pouzdano zna da su neke povijesne ličnosti bile tretirane i izliječene ovom metodom. Među njima su Karlo Veliki, Ivan Grozni, Mao Ce Tung i Leonid Brežnjev.
Opasnost od izumiranja
Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu se pojavljuje fenomen pod nazivom "poremećaj raspada kolonija", colony collapse disorder (CCD). Radi se o misterioznom nestajanju pčela kao vrste. Znanstvenici sumnjaju da je za ovaj problem zaslužna grupa pesticida pod imenom neonikotinoidi, koji su se počeli koristiti u poljoprivredi devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas upravo insekticidi te vrste spadaju među najčešće korištene. Smatra se da kemikalije iz pesticida uzrokuju smrt, a u blažem slučaju gubitak orijentacije kod pčela pri čemu se izgube, te umiru daleko od kolonije. Ovo automatski znači raspadanje košnice jer u nju pristiže manje hrane.
Na institutu u Avignonu znanstvenici su objavili studiju pri kojoj bi ova priča mogla biti moguća. Pčele su bile opremljene mikročipovima koji su pratili njihovo kretanje, te su ih tretirali niskom dozom pesticida tiametoksama. Rezultat je bio taj da su tretirane pčele dva do tri puta češće umirale nego one koje nisu bile tretirane navedenim pesticidom. Pokazalo se da i najmanja doza pesticida na određen način šteti pčelama. Daljnje teorije o izumiranju pčela odnose se na GMO usjeve, te na zračenje mobitela, međutim sve ovo su samo pretpostavke jer nažalost, problem još nije riješen. Posljednjih godina znanstvenici su se uhvatili u koštac s ovom problematikom te otkrili na nekim živim pčelama nekoliko vrsta gljivica i virusa što dokazuje da je njihov imunitet narušen. Ohrabrujemo ih u njihovim nastojanjima kako bi otkrili uzroke ovih problema, te spriječili izumiranje ove slabo zamjetne, ali za život na planeti Zemlji uvelike važne vrste.
Napravi sprej za grlo od meda.
Posjeti stranice Divine Energy Parka gdje ćeš naći savjete za meditaciju i zdrav život.
