Majka mora imati svoj život i interese neovisne o djeci. Ona mora dopustiti kćeri da samostalno odlučuje i prihvatiti je kao odraslu osobu. A, odrasla kćer ne treba sprečavati svoju majku da živi svojim životom niti je pretvarati u 24-satni baka-servis
Možda se pitaš kakva je ovo tema ili misliš da je to tema za uski krug samo onih žena koje imaju kćeri. Nikako. I svi muškarci imaju majke koje su nečije kćeri. Od svih rodbinskih odnosa izabrala sam ovaj kao posebno zanimljiv. Nakon dojenačke dobi i ranog djetinjstva dođe vrijeme kad se majka i kći počinju pomalo razdvajati, iako je odvajanje normalno i prirodno, katkad ga zbog prijašnje bliskosti majka i kći teško podnose. Ako je ta veza bila prečvrsta, ako u njoj nije bilo mjesta ni za koga drugoga i ni za što drugo, odvajanje je sporije i teže.
Djevojčica odrasta i osamostaljuje se
Majke koje su svoju materinsku sreću još u prvoj godini dijelile s kćerinim ocem, svojom majkom ili svekrvom, s drugom svojom djecom ili još nekim članom obitelji, lakše podnose početak odvajanja djeteta. To vrijedi i za majku i za kćer. No neke su majke sve svoje interese usmjerile na kćer, zanemarile svoj brak, prijatelje, posao, svoj hobi i pretvorile se u dvadesetčetverosatnu majku. Međutim, promjene u ponašanju kćeri za vrijeme odrastanja postaju vidljive iz dana u dan. U njihov dotadašnji često skladan odnos, počinju ulaziti druge osobe. Vanjski su utjecaji kompatibilni ili se „tuku“ s onim što bi majka htjela. Majka osjeća da gubi moć i utjecaj, ali to ne razumije do kraja. Počinje se buniti protiv ljudi koji nose i nameću te vanjske utjecaje – što je loše. Ili počinje surađivati s nositeljima vanjskih utjecaja – što je dobro. Posebna su priča prijatelji i prijateljice naše male curice.
Zna li majka doista što je najbolje za njezinu kćer?
Oni su njezina generacija i mnoge stvari shvaćaju drukčije nego majka. A ako majka, zbog najboljih namjera, misli da samo ona zna što je najbolje za njezino dijete - eto velikog razloga za sukob. Osim vanjskih utjecaja, kći sa sobom nosi i očeve gene. Kći ima oca, baku, djeda i s one, druge strane i dijeli s njima neke zajedničke osobine, ne samo izgled lica nego i načina emocionalnog reagiranja. Glasna je kao tetka, očeva sestra ili je šutljiva i povučena kao očeva majka. Kći počinje pokazivati svoju individualnost. Ne zanima je naprimjer balet, nego nogomet. Majka je užasnuta. Kći se mora opredijeliti. Majka inzistira. Emocionalno ucjenjuje. Ako me ne poslušaš, ja ću biti žalosna, razboljet ću se i ostarjeti prije vremena. Pa čak i umrijeti. Neke kćeri podlegnu tom pritisku i postaju poslušne, previše poslušne – pokorne. Time izgube svoj identitet. Neke se kćeri pobune, previše, žestoko i neprimjereno, pa ne slušaju više ni ono što bi bilo dobro da poslušaju. Neke kćeri iz okrilja majke pobjegnu u neku drugu čvrstu, simbiotsku i nezdravu vezu.
Kompromis ili rat
Majka i kći nakon sretnog razdoblja obično prolaze kroz ono turbulentno. Zvali mi to pubertetom ili odrastanjem, traženjem vlastitog identiteta ili ponovnim presijecanjem pupčane vrpce, ono je svakako teško i bolno – i za jednu i za drugu. U tom se razdoblju majka i kći znaju razići, trajno izgubiti jedna drugu. Mogu i sazreti, očvrsnuti, međusobno se obogatiti i nastaviti sljedeće razdoblje u životu te se tada često bolje i razumiju. Ili nastavljaju rat. Kod nekih majki i kćeri taj rat traje dok jedna od njih ozbiljno ne oboli. Katkad se jedna od njih odseli u neku daleku zemlju. Udaljenost ili bolest smanje negativne emocije pa njihov odnos postane bolji.
Odnos majke i kćeri dodatno se komplicira, ako još postoji i rivalstvo između sestara i braće koji su katkad malo, a katkad više ljubomorni pa se svi skupa međusobno bore za majčinu ljubav. Majke koje imaju kćeri jedinice u taj odnos investiraju svu svoju ljubav. Ali, ako očekuju velike kamate od te investicije, griješe. Nije smisao ljubavi između majke i kćeri povezivanje i sve čvršće povezivanje, nego se taj odnos treba od velike povezanosti kretati prema otpuštanju. U životu majke, kćer je često najvažnija osoba, a u životu kćeri najvažnija je osoba njezina kćer, ne njezina majka. Ako je u životu kćeri najvažnija osoba njezina majka, možda je to stoga što se kćer nije dovoljno odvojila i odlijepila od majke i nastavila samostalan život kao jedinstvena osoba koja zna biti sama pa onda može biti i s drugima.
Vaši i naši
Prije nego što se to dogodi da još jedna majka na ovom svijetu postane baka, zna se dogoditi sve i svašta. Počinje s nezadovoljstvom zetom. Traže mu se mane. Katkad se u tome toliko pretjeruje da se zeta čak uspije otjerati. Katkad je to jači ili slabiji rat koji se vodi oko zeta koji je "ukrao" kćer. Sigurno ni zet ne ostaje dužan majci svoje izabranice, iz čega su proizašli brojni vicevi na ovu temu. Vicevi koji služe da se šalom potroši dopuštena agresija. Dok se smijemo, kombiniramo agresiju jer se smijemo na nečiji račun i zabavljamo uz neki novi, duhoviti aspekt.
Naravno da i zet ima svoju "vojsku", svoje roditelje i prijatelje koji se uključuju u taj "pravedni" rat na "pravoj" strani. Rat nažalost ni u 21. stoljeću nije samo verbalni, ne sastoji se od zlobnog ogovaranja, od zabrana i durenja, nego poprima i drukčije oblike. Dio emotivne energije koja je potrebna za zdravo preživljavanje i koju je najbolje imati kao pozitivne emocije, guramo u negativne emocije – jer moramo imati emocije bez obzira na njihov pozitivni ili negativni predznak. Često upravo ta potreba za emocijama potiče silne bitke i zbog njih se vode teški ratovi, katkad i do kraja života.
Majka postaje baka, a kći postaje majka
Kad dijete dođe na svijet, sve se još više zakomplicira. Baka najbolje zna što treba s malim djetetom? Majke često misle da kćeri nisu odrasle, iako jesu. Ako je kći odrasla, onda se majka boji da ona gubi svoju ulogu pa (ne)svjesno ne želi da se to dogodi. Ili, ako se to dogodilo, majka svojim poricanjem želi to izbrisati. Kći želi odrasti kako bi imala više slobode i prostora za donošenje samostalnih odluka. Kako kći želi odrasti, ona tvrdi da je odrasla i u vrijeme dok još samo sanja odrastanje. Ako kći u tom vremenu dok želi odrasti pogriješi, tada se majka "ulovi" za tu pogrešku i još jače tvrdi kako joj je kći mala, nezrela i da ne može sama donositi odluke. Ne možemo naučiti donositi odluke, ako ne vježbamo. A dok vježbamo griješimo.
Katkad kći povjeruje majci da je mala i nezrela čak i kad to više nije tako pa odlučivanje prepusti majci. A kad su odluke donesene, tada se još bolje vidi koliko su, možda, neprimjerene. Kad dođu i (negativne) posljedice tih odluka, tada je to još jasnije. Neke se pogreške mogu promijeniti, a neke su odluke previše važne i ostave krupne posljedice. Ako se donese pogrešna odluka za neka važna pitanja poput: koju srednju školu upisati, koji fakultet, s kim imati djecu, trebam li se preseliti u (daleku) stranu zemlju i tako dalje, cijeli jedan život može se okrenuti u pogrešnom ili u ne baš najboljem smjeru.
Kad majka ponavlja greške svoje majke
Mnoge majke gledajući to drago biće – svoju kćer, (pogrešno) misle da bi ona mogla ispuniti neke njihove snove. Ono što je majka željela, a nije joj bilo dopušteno jer se nije znala izboriti za to, sada misli da bi mogla ostvariti njezina kći. A zašto majka nije uspjela ostvariti svoje snove? Možda zato što je njezina majka htjela da ona ne ostvari svoje snove nego snove svoje majke. Zamislite apsurda - majka ponavlja pogrešku svoje majke i gura svoju kćer u nešto što ona ne želi. A kći? Ona se ne zna oduprijeti pa cijeli život za tim žali. No bude li se znala oduprijeti, spasit će se od životne pogreške.
Zašto je to katkad sve tako teško i dramatično?
Dvije vrlo slične i bliske osobe mogu ostati bliske, ali moraju se malo udaljiti. Jedna se osoba mora osamostaliti. Majka mora imati svoj život i kako se to kaže, druge interese. Majke moraju dopustiti kćerima da samostalno odlučuju. Kćeri u tome imaju važnu ulogu. I obratno, odrasle kćeri ne trebaju sprečavati svoje majke da žive svojim životom niti ih pretvarati u recimo dvadesetčetverosatni baka-servis.
Što kad je on zaljubljen u svoju majku?
