Sami smo i kad se držimo s nekim za ruke, ali osjećamo da nas taj kritizira, ne razumije, odbija. Sami smo kad sjedimo s nekim u istoj prostoriji i imamo osjećaj da zrak struji ne samo oko nas nego i između nas. Slutimo da je osoba s kojom smo zajedno zabavljena nekim svojim mislima i ne zanima je što mi mislimo. O usamljenosti u dvoje u svojoj novoj kolumni piše Ljubica Uvodić Vranić prof. psihologije
Čitateljica Mirjana zatražila je pomoć Ljubice Uvodić Vranić jer iako ima supruga i obitelj sve češće se osjeća jako usamljeno.
'Usamljena sam iako imam obitelj'
"Iako vrlo malo vremena provodim sama, veći dio dana se upravo tako osjećam. Osjećam se samom i kad smo u društvu prijatelja, ali i u trenutcima kada suprug i ja negdje izađemo zajedno. U početku veze me naš odnos ispunjavao, ali od kad smo u braku, odnosno od kad živimo zajedno kao da smo se prestali na kvalitetan način posvećivati jedno drugom. Rijetko doista razgovaramo, naš odnos se sveo na razmjenu dnevnih informacija. Često me preplavljuje ogroman osjećaj usamljenosti", napisala je Mirjana.
Želje i stvarnost
Kad se s nekim upoznamo i želimo se zbližiti počinjemo se sve intenzivnije družiti i poslije nekog vremena mislimo, osjećamo i želimo biti par. Kažemo to deklarativno ili prešutno. Upoznajemo svoju dragu ili dragoga tako da kažemo: mi smo zajedno, mi smo par, ovo je moja djevojka, ovo je moj dečko. Te riječi ponekad govore više o našim namjerama i željama nego o stvarnom stanju toga odnosa. Po čemu smo mi s nekim zajedno? Po tome što sjedimo često za istim stolom? Šaljemo često sms-ove? Izlazimo zajedno i dogovaramo se za te izlaske? Tvrdimo da smo zajedno kad nas netko pita? Poznajemo se dugo?
Ako na pitanja iz prethodnog ulomka odgovorimo pozitivno - nismo još rekli ono bitno. Mi smo zajedno s onom osobom za koju smo donijeli odluku da razvijamo taj odnos. A razvijanje odnosa znači približavanje. Onaj s kojim dijelimo svoje lijepe uspomene postaje nam blizak iako ih možda nismo skupa proživjeli. Onaj s kojim komentiramo svoje dnevne događaje postaje nam blizak jer živimo s njim u sadašnjosti. Onaj kojemu povjeravamo svoje planove, nade i želje, postaje nam blizak.
Bliskost je kad...
Kad nam se nešto lijepo dogodi, želimo to što prije reći nekome tko nam je drag, nekome koga doživljavamo kao svojega. Kad nam se nešto ružno dogodi, želimo se izjadati onome s kim smo u dobrim odnosima jer znamo da će nas saslušati i suosjećati s nama. Dobri događaji postaju još bolji kad ih podijelimo s dragom osobom, a loši se lakše podnose kad ih ispričamo nekome s kim smo bliski.
Ako imamo nešto fino, jedva čekamo da to podijelimo s nekim s kim smo bliski. Zajednički obrok doprinosi zajedništvu. Bliski smo s onim s kojim rado provodimo slobodno vrijeme. Čak i kad šutimo dobro se osjećamo kad je netko tko nam je blizak s nama. Možemo šutjeti zajedno i osjećati se dobro i bez momentalne verbalne komunikacije.
A sad da objasnim što je samoća u dvoje:
Sami smo i kad se držimo s nekim za ruke, ali osjećamo da nas taj kritizira, ne razumije, odbija. Sami smo kad sjedimo s nekim u istoj prostoriji i imamo osjećaj da zrak struji ne samo oko nas nego i između nas. Slutimo da je ta osoba s kojom smo zabavljena nekim svojim mislima i ne zanima je što mi mislimo.
- Sami smo kad govorimo ono što nam je važno, a vidimo da druga osoba gleda na sat ili nas gleda tako da nam je jasno da gleda kroz nas.
- Sami smo kad smo s nekim tko kaže: to je tvoj problem i nemoj me s time opterećivati.
- Sami smo kad nam netko tko inače izjavljuje da je s nama kaže: molim te nemoj me zamarati sa svojim glupostima.
- Sami smo kad se ne usudimo reći onome tko tvrdi da je s nama da smo pogriješili.
- Sami smo kad osjetimo olakšanje kad onaj tko je tobože s nama, ode i zatvori vrata za sobom.
Biti sam u dvoje je često teže nego biti doslovno sam. Ako smo zaista sami, možda ćemo nekog sresti. Ako smo sami u dvoje, moramo vidjeti možemo li što promijeniti. Ako ne možemo, onda je vrijeme za radikalne promjene.
