Brojne fizičke osobine koje ljudi danas nose rezultat su mnogo godina evolucije te su se s vremenom probirale osobine koje su ljudima dale prednost u svakodnevnom životu. Jedan od takvih osobina je kovrčava kosa, a novo istraživanje sugerira da je sposobnost kovrčave kose da "ohladi" glavu razlog zašto su ljudski mozgovi postali veći.
Čini se kako su uvojci na glavi mogli prvobitno predstavljati evolucijsku prednost za rast većih ljudskih mozgova, pokazalo je novo istaživanje, navodi National Geographic. "Mozak je velik i vrlo osjetljiv organ koji također generira puno topline", objašnjava Tina Lasisi, znanstvenica na odjelu biološke antropologije na Državnom sveučilištu Pennsylvanija, te dodaje: "Zato smo zaključili da bi to evolucijski moglo biti važno, posebno u razdoblju kada vidimo da se veličina mozga naše vrste povećava".
Novo istraživanje pokazuje da izrazito kovrčava kosa bolje štiti vlasište od sunčevog zračenja i ne leži ravno na koži dok je mokra što je izrazito povoljno u vrućim uvjetima koji mogu izazvati znojenje, poput onima s kojima su se naši ljudski preci susretali u Africi prije milijuna godina.
"Znojenje nije besplatno"
Članak o istraživanju Lasisi i njenih kolega sa Sveučilišta Pennsylvanija, koji je objavljen ovog mjeseca u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, opisuje njihova mjerenja kako kosa regulira temperaturu vlasišta na izravnoj sunčevoj svjetlosti koristeći različite perike na "termalnoj lutki".
Lutka zagrijana na prosječnu tjelesnu temperaturu od 35 Celzijeva stupnja postavljena je u komorama pod kontroliranom klimom unutar vjetrovnog tunela koji je omogućio znanstvenicima proučavanje količine topline koja se prenosi između kože lutke i okoline. Tri perike izrađene su od crne ljudske kose koja potječe iz Kine, jedna ravna, jedna umjereno kovrčava i jedna jako kovrčava, kako bi istraživači mogli promatrati kako različite teksture kose utječu na gubitak i dobitak topline na vlasištu. Također su izračunali gubitak topline pri različitim brzinama vjetra, nakon što su navlažili perike kako bi simulirali znojenje.
Znanstvenici su zatim napravili model gubitka topline u različitim uvjetima i proučavali ga pod tipičnim uvjetima u ekvatorskoj Africi gdje se smatra da su se razvili rani hominini. Saznali su da sve vrste kose pružaju neku zaštitu od sunca, ali jako kovrčava kosa pruža najbolju zaštitu i smanjuje potrebu za znojenjem - značajan nalaz, kaže Lasisi.
"Kosa na vlasištu je mogući pasivni mehanizam koji nas štiti od fizioloških troškova znojenja", kaže ona: "Znojenje nije besplatno - gubite vodu i elektrolite. I za naše homininske pretke to bi moglo biti vrlo važno".
Misterij ljudske kose
Zašto ljudi imaju kosu na glavi pitanje je koje već dugo postoji, a za čije se odgovore malo znanstvenika slaže. Mnogi kosu povezuju s našom evolucijom iz četveronožnih stvorenja u ona koja hodaju uspravno, pretpostavljajući da je kosa na glavi pomagala regulirati tjelesnu temperaturu djelujući kao barijera pred ekvatorskim suncem.
Niccolo Caldararo, antropolog s Državnog sveučilišta u San Franciscu koji nije bio uključen u najnovije istraživanje, preferira "teoriju radijatora" evolucijskog antropologa Deana Falka: da kosa štiti velike hominine mozgove od vrućeg sunca i izolira ih kad je hladno.
No Caldararo ističe da je to složena tema s mnogim varijablama: na primjer, bijela kosa koja odbija svjetlost može biti bolja zaštita od sunca od crne kose koja apsorbira toplinu, kaže on. Istraživanje Lasisi i njenih kolega "provokativno" je, kaže Kurt Stenn, dermatolog koji nije sudjelovao u istraživanju i autor knjige "Kosa: Povijest ljudi". On predlaže da su znanstvenici trebali također uzeti u obzir oblik i gustoću kose na glavi.
Na primjer, azijska kosa koja je korištena u istraživanju obično ima okrugli poprečni presjek i stoga apsorbira više topline od nekih vrsta afričke kose, gdje je svaka dlaka oblikovana kao duga vrpca koja se lakše kovrča, kaže on. Evolucijska biologinja Elizabeth Tapanes sa Sveučilišta u Kaliforniji u San Diegu, koja također nije sudjelovala u istraživanju, kaže da istraživanje predstavlja "veliki korak naprijed u razmišljanju zašto imamo toliko kose na glavama". Dodaje da proučavanje kose drugih primata uz ljudsku kosu može pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako ona održava glavu hladnom; njena vlastita istraživanja lemura zvanog sifake pokazala su slične rezultate.
Sifake su okomiti penjači i skakači, pa su obično uspravni s glavama okrenutim prema suncu, kaže Tapanes; istraživači su otkrili da imaju više kose na vlasištu i manje tjelesne dlake u vrućim i vlažnim okruženjima.
Evolucijska prednost?
Čak je moguće da kovrčava kosa može biti jedan od razloga zašto je Homo sapiens zamijenio neandertalce i denisovance, vrste hominina koje su izumrle prije otprilike 40 tisuća godina. Lasisi ističe da, ako su genetske mutacije za kovrčavu kosu nastale prije nego što je Homo sapiens napustio Afriku, ali nakon što su to učinili naši homininski preci, to bi moglo dati ranim modernim ljudima evolucijsku prednost.
No ona smatra da je to malo vjerojatno te da umjesto toga istraživanje predlaže da su geni za kovrčavu kosu nastali mnogo ranije u evoluciji čovjeka, možda prije otprilike dva milijuna godina kada je Homo erectus bio dominantan hominin. I kako su mozgovi hominina postajali veći, pretpostavlja se da su geni za kovrčavu kosu koji su štitili vlasište od sunca mogli dati prednost onima koji ih imaju.
Što se tiče ravne kose, Lasisi kaže da je genetska sklonost za kovrčavu kosu kod ranih hominina vjerojatno bila varijabilna. "Ne očekujemo da bi bila homogena", kaže ona. U kasnijem stadiju naše evolucije, kovrčava kosa možda je izgubila svoju evolucijsku prednost, a ravna kosa možda je bila povoljnija zbog različitih vrsta genetskog odabira. "Možda kad smo imali te veće mozgove, također smo imali sve te kulturne adaptacije kako bismo izbjegli pregrijavanje, kao što su bolji izvori vode. I tada možda nije postojao takav selektivni pritisak za kovrčavom kosom", zaključila je.
Lasisi kaže da će iduće faze istraživanja biti traženje genetskih dokaza koji bi mogli podržati tu teoriju. "Prvo ćemo morati saznati više o modernim ljudima, poput toga koji geni su povezani s morfologijom kose", kaže ona. "A drugi korak je pogledati unatrag u fosilni zapis i pokušati shvatiti kada su ti geni mogli postati važni".
